Kako teče proces donošenja NOT SELF odluka?

Kroz otvorene centre uvećavamo potrebe drugih, to poistovjećujemo sa sobom, iskrivljujemo sliku o tome tko smo to MI u cijelom tom procesu, tada se život pobrine na različite signale (druge ljude koji nam čine “loše”, nelagodne životne situacije, bolove u tijelu) uputiti da smo skrenuli s puta ali mi to etiketiramo kao “loše” i još jače se borimo sa svim vanjskim okolnostima da dokažemo kako mi to možemo, pružamo otpor i zamagljujemo vlastiti vid o svim vanjskim okidačima u životu. Protekom vremena sva ta borba se izražava putem fizičkih manifestacija u našem tijelu jer nas ono više ne može navigirati prema preporukama našeg UMA, potrošilo se u procesu….

Nikada naš UM nije onaj koji donosi odluke već naše tijelo, naša forma u kojoj se nalazimo u ovoj realnosti, UM je samo putnik koji promatra realnost kojom putujemo, a najglasniji je upravo kroz naše otvorene centre…